Instalacija i održavanje analizatora kvaliteta vode

PH metar
Postoje dvije metode ugradnje pH mjerača: protočni-protočni i uronjeni tipovi. Postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda uglavnom koriste uronjeni tip. Na primjer, u ovom postrojenju za prečišćavanje otpadnih voda, pH metar je ugrađen u izlazni preljevni kanal oksidacionog jarka. pH vrednost je ovde reprezentativnija, a protok vode je stabilan, što ne utiče značajno na pH metar. Redovno održavanje pomaže da se osiguraju tačna mjerenja i produži vijek trajanja instrumenta. Treba obratiti pažnju na to da se namenski kabl između senzora i predajnika ne smoči; u suprotnom, signal visokog{6}}otpora, niskog-napona sa elektrode ne može se prenijeti na predajnik. Kada se elektroda ne mjeri, treba staviti žuti zaštitni omot. Održava elektrodu vlažnom, što joj produžava životni vijek. Otprilike svaki mjesec, elektrodu treba čistiti: prvo isperite nastavke blagim protokom vode, zatim potopite elektrodu u otopinu za čišćenje na određeno vrijeme i na kraju isperite čistom vodom. Nosač senzora također treba očistiti. Nakon svakog čišćenja, kalibraciju treba izvršiti puferskom otopinom. Među domaćim otopinama za kalibraciju pH vrijednosti prihvatljivo je ono sa pH=4, ali ono sa pH=7 nije dovoljno precizno i ​​može uticati na rezultat kalibracije. Stoga je najbolje koristiti rješenje za kalibraciju koje je osigurao proizvođač. Proizvođači općenito pružaju dva standardna rješenja: jedno sa pH=7 za kalibraciju nulte-tačke instrumenta, i jedno sa pH=4 za kalibraciju izlaznog nagiba signala instrumenta.

Mjerač rastvorenog kiseonika
Mjerači otopljenog kisika općenito koriste potapajuću instalaciju. Važno je koristiti montažni nosač originalnog proizvođača. Nosač koji je osigurao proizvođač izrađen je od nehrđajućeg čelika sa plastičnim lancem. Podešavanjem dužine lanca može se promijeniti dubina uranjanja senzora, a cijev za vođenje na nosaču osigurava da senzor ostane okomit. Nosač je posebno dizajniran da prenosi fluktuacije površine vode na cijev za uranjanje, uzrokujući blage vibracije u cijevi. Ovo proizvodi dodatni efekat čišćenja na površini sonde. Neki korisnici, kako bi smanjili troškove, sami izrađuju nosače za ugradnju, što često rezultira lošim zaptivanje između uranjajuće cijevi i senzora. Otpadna voda može prodrijeti unutra, uranjajući vezu između namjenskog kabla i senzora u vodu na duže vremenske periode, potencijalno oštetivši senzor. Neki čak ugrađuju senzor direktno u vodu bez držača, što stvara značajnu napetost između senzora i kabla, čineći senzor sklonijim oštećenju. Sondu za rastvoreni kiseonik treba nežno čistiti vodom svake nedelje. Ako je membrana oštećena, treba je odmah zamijeniti, a elektrolit također treba zamijeniti ako je kontaminiran. Komponente kao što su H2S, NH3, benzen ili fenol u otpadnoj vodi mogu oštetiti membranu. U takvim slučajevima, membrana se mora često mijenjati. Stanje elektrode sonde može se ocijeniti po boji: referentna elektroda treba biti crno-siva, katoda (zlatna elektroda) treba biti žuta, a kontra elektroda mora biti sjajna; u suprotnom je potrebno čišćenje ili regeneracija. S obzirom da Kina stavlja sve veći naglasak na zaštitu vodnih resursa, tretman otpadnih voda je postao važniji, a povezani instrumenti za detekciju za proces prečišćavanja su neophodni. Kao najvažniji instrument u industriji prečišćavanja otpadnih voda, analizatori kvaliteta vode, osim pravilnog odabira i ugradnje, zahtijevaju redovno održavanje i kalibraciju, koji su ključni da bi instrument zaista efikasno funkcionirao [2]. ...